POSLJEDNJIH desetak godina proživljavamo eru soulslike igara i, ako niste jedan od onih koji otkidaju na žanr, slobodno preskočite ovaj tekst jer u njemu nema ničega za vas.

Stellar Blade u mnogočemu je samo jedan od naslova, ali od samog će početka zaokupiti vašu pažnju vizualnom prezentacijom koja je toliko impresivna da “impresivna vizualna prezentacija” zvuči jednostavno predosadno. Drugim riječima, igra izgleda prokleto dobro. 

To je posebno zanimljivo jer iza igre stoji Shift Up koji je najpoznatiji po… Doslovno ničemu. Shift Up je prije ovoga radio igre za mobilne telefone i, ako vam to stvara imalo skepse, ne dopustite toj skepsi da vas prevlada jer ovo ni u najmanjem segmentu ne djeluje kao igra iza koje stoji razvojni tim bez iskustva. 

Istina, glavni čovjek igre Hyung-tae Kim čak je javno priznao da ga zanimaju samo grafika i igrivost, čime je uvijeno najavio da će priča u najboljem slučaju biti li-la. I nije bio u krivu jer Stellar Blade jedva da ima priču i likove o kojima se isplati pisati. 

O čemu se radi?

Zemlja je pustoš, a ljudi su se odselili u svemirske kolonije. Vi igrate kao Eve koja je poslana na Zemlju kako bi eliminirala prijetnju čudovišta koja su preuzela planet nakon što su ljudi zbrisali. A ako vam ovo zvuči šturo, za to postoji razlog jer, kako igra odmiče, u nekih će vam se tridesetak sati objasniti što se dogodilo, zašto su ljudi pobjegli i kako su nastala čudovišta. 

Međutim, ova bi tanka priča i držala vodu da likovi nisu tako bezvezni i lišeni karaktera. Za Eve se nećete vezati jer ne postoji jedan jedini razlog za to, a budući da se za misiju vežete kroz likove, neće vas posebno privući ni misija. 

Stellar Blade nekim čudom uspijeva očite nedostatke nadoknaditi užasno zaraznom igrivošću. Na par sam mjesta pročitao usporedbe sa Sekirom, ali budući da igru nisam igrao, pretpostavljam da usporedbe stoje i da su Shift Up više nego uspješno preuzeli stil. Ukratko, sve se svodi na to da morate izabrati pravi trenutak da napadnete jer neprijatelji imaju specifične serije udaraca od kojih se morate obraniti kako biste ih zveknuli u trenutku kad se otvore.

Nije to ništa novo jer taj stil borbe viđali smo mnogo puta. Od napada kojima parirate, preko onih neobranjivih, pa sve do posebnih Beta i Burst skillova koje su ubacili u igru i koji bi trebali biti nešto posebno, ali realno su samo jači napadi za koje koristite posebnu energiju. 

Sve to isprva zna biti prilično frustrirajuće za one koji nisu potkovani u ovom tipu igara, ali s vremenom se naviknete i, zahvaljujući odličnoj prezentaciji, dobivate vrlo snažan osjećaj postignuća. 

Osim toga, sve do samog kraja nemate osjećaj zasićenja jer neprijatelji su raznoliki i igra vas ni u jednom trenutku neće maltretirati repetitivnim okršajima, a i boss fightovi su odlični, što je i bilo za očekivati s obzirom na to da Stellar Blade kvalitetu na tom polju drži čak i u borbi s običnim neprijateljima. 

Za koga je?

Ipak, sidequestovi narušavaju tu dinamiku jer vraćaju vas na iste mape na kojima se borite s istim, ali ovog puta malo jačim neprijateljima. Nisu, naravno, sve manje misije takve, ali nije ni da su posebno zanimljive jer služe produbljivanju priče o svijetu i prikupljanju iskustva, što vas neće predugo držati zainteresiranima jer ta priča nije spektakularna, a jednom kad otvorite sve potrebne vještine, one ostale čine se manje bitnima. 

Iako je stil igre uglavnom suluda sječa neprijatelja, tu i tamo dogodi se da malo preokrenu priču pa dobivate horor i akcijske dijelove koji malo razbijaju monotoniju. Uglavnom je Devil May Cry, Bayonetta i vrlo očito Nier, a na momente evocira Dead Space. 

E sad, sve ovo što sam naveo u prethodnom odlomku može vam poslužiti i da procijenite je li ovo igra za vas. Dakle, ako ste voljeli DMC, Bayonettu i Nier, Stellar Blade jednostavno ne smijete propustiti. S druge strane, ako niste, bit će to samo jedna prekrasna videoigra koju nikada nećete završiti. 

Ocjena: 8/10

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?